| Naslovnica | | |  |
| |  |
| Naslovnica | | | |
| | |
|
TEMEEPILOG MAESTRO22.05.2009
Korupcijski raj: moć i kontrola bez odgovornosti
Pravna država funkcionira!
Sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu pod predsjedanjem sutkinje Ivane Kršul donijelo je presude protiv osumnjičenih u predmetu Maestro čime je, nadamo se, završila jedna od najvećih PR kampanja Vlade RH. Ova kampanja trebala je građankama i građanima te pogotovo onima što promatraju „izvana“ pokazati kako u Republici Hrvatskoj pravosuđe funkcionira, vlast je spremna suočiti se i obračunati s korupcijom i nema više zapreka (osim Slovenije) na hrvatskom putu u EU!
Iako je nezahvalno komentirati presude, pogotovo nepravomoćne, činjenica je da je sud donio odluku sagledavajući sve relevantne činjenice koje su stigle do suda, te na osnovu svih utvrđenih okolnosti donio presudu. Presuda spram optuženih, ukoliko postane pravomoćna, ispunjava svoju svrhu predviđenu kaznenim zakonom: „da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, utječe na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.“ Visina presude čini se primjerena odgovornosti koju su sve osobe koje su sudjelovale u „pothvatu“ imale u djelima za koja su optužene i na neki način sukladna je onome što je stručna javnost očekivala. Tajming presude, bez obzira na neposrednu blizinu lokalnih izbora, drži se standarda trajanja postupka kojeg je propisao Vrhovni sud (3 godine od početka procesa). Sve ovo govori da pravna država funkcionira, odnosno da je pravna država profesionalno odradila svoj posao.
I slijepi su progledali
Zbog čega onda gorak okus? Ako je sve u navedenom predmetu sukladno standardima i normama, sukladno zakonu i drugim općim aktima i sukladno očekivanjima - zbog čega kuloarska sumnja? Zbog čega osjećaj da smo opet, po tko zna koji put prevareni iako sve izgleda u najboljem redu? Zbog čega slutnja da su osuđeni samo „tenori“ koji u stvari nisu niti pravi tenori, već prije prateći vokali koji nastupaju na manjim i manje važnim priredbama?
Odgovor je jednostavan. Epilog operacije Maestro i svih sličnih operacija posljedica je hrvatske pravne stvarnosti i okružja koje izbjegava suštinski suzbiti korupciju i blokirati izvorišta kriminala. Takvo okružje stvorila je politika koja se izbjegava promijeniti i koja će učiniti sve da zadrži trenutnu poziciju apsolutne moći i apsolutne kontrole nad svim i svačim bez ikakve odgovornosti, bilo zakonske, bilo političke, bilo obične ljudske. Ovakav epilog posljedica je slijepog držanja doktrine – politika bez obraza.
Podsjetimo se, operacija Maestro započela je u lipnju 2007. uhićenjem čelnih ljudi HFP-a, široj javnosti tada još nepoznatih. Građani su s pozitivnom strepnjom kupovali novine, palili televizore i crpili svaku vijest o „Maestru“. Strepnja je bila pozitivna, jer su u srcima i umovima većine građanki i građana pretvorba i privatizacija ostale „najvećim zločinom protiv Hrvata“ a Hrvatski fond za privatizaciju bio je egzekutor zločina, odnosno „Maestrov“ dom.
Na tom valu pozitivne strepnje i bajkovite nevjerice te 2007. godine zaplovila je i PR mašinerija državnih struktura. Bližili su se parlamentarni izbori, „screening“ Europske komisije je upravo bio u tijeku i panično su se tražili rezultati. Tražili su se dokazi da se „napreduje“, tražili su se dokazi da je novi HDZ doista novi i da zaslužuje još jednu priliku. Pljuštale su izjave da će se ukinuti HFP, da će se revidirati i drugi slučajevi privatizacije, da je to tek početak te da će se uskoro i veliki „Maestro“ osobno (ukoliko se doista radi o muškarcu) otkriti i pojaviti pred sudom. Vlada, odnosno premijer preuzeli su „potpunu odgovornost“ za uspjeh akcije, a oporba je nesuvislo kritizirala sve i svašta onemogućujući javnost da sagleda što se doista zbiva.
Pet kava i jednu mineralnu, molim!
Danas, nešto manje od dvije godine poslije, jasno je što imamo od Maestra. Na zatvorske kazne u predmetu Maestro nepravomoćno je osuđeno šest osoba. O njihovoj važnosti i značaju u cijelom postupku govori i organizacijska struktura HFP-a koja jasno pokazuje da se radi o nižerangiranim čelnicima u suradnji s dva odvjetnika, a koji su iznad sebe imali cijelu mašineriju političke kontrole:
Dakle potpredsjednici fonda (dno piramide) od kojih su dvojica osuđeni, a protiv jednog se očekuje optužni prijedlog, na najnižoj su razini odlučivanja u HFP-u. Iako Zakon o HFP-u i Statut kažu da je za zakonitost rada HFP-a odgovoran njegov predsjednik, on nije osoba koju se smatralo odgovornom bez obzira na činjenicu da su mu skoro svi potpredsjednici ili osuđeni ili optuženi ili se očekuje da budu optuženi!
Prema postojećem pravnom okviru predsjednika HFP-a imenuje upravni odbor kojeg pak imenuje Vlada RH. Ista institucija, dakle Vlada RH imenuje i nadzorni odbor HFP-a. Zadaća upravnog i nadzornog odbora je između ostalog i kontrola zakonitosti poslovanja fonda. Nitko ni iz upravnog niti iz nadzornog odbora HFP-a nije smatran odgovornim za to što su nižerangirani dužnosnici, odnosno operativa, poslovali protuzakonito, a ovi su to propustili detektirati iako im je zakonska obaveza. Pri tome je važno naglasiti da je postavljanje sumnje u nečiju odgovornost nadležnost odnosno odgovornost policije i državnog odvjetništva. Kako su se i sami pohvalili, operaciju je više od godinu dana provodio posebni tim sastavljen od vrhunskih operativaca USKOKA (DORH), Policije MUP-a RH i SOA-e. Dakle, nakon godinu dana rada i troška od oko milijun i pol eura zaključak je da su operativci u HFP-u kvarni i nitko iznad njih nije odgovoran. Ako se nešto propustilo utvrditi onda se opet ne zna tko je za taj propust odgovoran iako je premijer osobno postavljao i mijenjao ministre (uključujući i više ministara MUP-a), iako su premijer i predsjednik države u dogovoru postavili šefa SOA-e i iako saborska većina koju kontrolira premijer određuje tko će biti glavni državni odvjetnik. Odgovornosti jednostavno nema.
Da gorčina bude jača i dulje ostane u ustima potrebno je pojasniti institut kaznene odgovornosti. Neosporna je činjenica da Kazneni zakon ne predviđa eksplicitnu kaznenu odgovornost za navedene osobe. Na kraju krajeva, sva tijela HFP-a barem zvanično odluke donose kolektivno a u kaznenom postupku bi se trebala utvrditi individualna odgovornost. Prema postojećim zakonima za većinu etički ili moralno upitnih odluka državnih dužnosnika nema kaznene odgovornosti. A zakone donose upravo oni - Vlada i Sabor RH. No za kvalitetu zakona ne mogu biti odgovorni – osim na izborima. I otud epilog ovakav kakav jest. Da bi pravna država uopće postojala, potrebno je da u njoj funkcioniraju svi elementi države: civilno društvo i mediji, državna administracija, tijela nadzora, organi otkrivanja kaznenih djela i organi kaznenog progona, pa tek onda sudstvo. Sud dolazi na kraju. Država u kojoj niti u jednom segmentu odlučivanja ne postoji odgovornost koja bi sa sobom nosila učinkovite sankcije za nerad, nehaj, zlouporabe i nedostatak etike je korupcijski raj.
Na kraju, nepravomoćno osuđenom Matanoviću presudom, ukoliko postane pravomoćna, oduzeto je 250 tisuća eura i 125 tisuća kuna. Prema „cjeniku usluga“ koji je predstavila optužba oduzeto mu je ukupno 5 kava i jedna mineralna. Ukoliko čak i povjerujemo, odnosno prihvatimo, da iznad optuženih nema odgovornih, postavlja se pitanje vjerujemo li doista da su u svojoj dugogodišnjoj karijeri Matanović i ostali popili samo 5 kava i jednu mineralnu?
Dok je javnost bez savjesti i bez djelovanja, morat ćemo vjerovati.
Munir Podumljak «« nazad |
|||||||||
|
Sva prava pridržana © PARTNERSTVO ZA DRUŠTVENI RAZVOJ
|
||||||||||
