Naslovnica  |   | 

DONATORI

Edukacije i proizvodi

Uskoro čitajte

TEME

GOVORIT ĆU ISTINU!

24.03.2010

Anamneza terminalne bolesti – Fobia de Veritas
 

Posljednji tjedan obilježila su tri medijska slučaja koji zajedno daju jasnu sliku stanja korupcije i koruptivnih ponašanja u hrvatskim medijima, te slikoviti prikaz političke i opće volje za borbu protiv korupcije. Tri slučaja koja u sebi sadrže tužnu istinu naše svakodnevice, tri slučaja koji zajedno zaokružuju model vladavine koji se bespovratno ruši.

 

Denis Latin   Latinica – podržimo je javno, ne daj Bože da ponovo počne
 
Dvadesetak urednika i novinara iz regije potpisalo je peticiju odnosno emisarilo je kod Predsjednika Republike, gospodina Ive Josipovića, tražeći povrat Latinice na male ekrane (koji su kod tajkuna nešto veći).

Prema natpisima u medijima Predsjednik Josipović dao je podršku povratku Latinice, no što to Predsjednik Republike nije napravio? Nije kao čelnik države zatražio od nadležnih tijela (uključujući i Hrvatski sabor) da se provede istraga tko je i zbog čega u stvari ukinuo Latinicu na HTV-u, i nije tražio da se sankcioniraju odgovorni na HTV-u.

Napadi na Latinicu započeli su davno, a kulminirali 2008. i 2009. godine na inicijativu Vanje Sutlića i Hloverke Novak Srzić te dijela članica/članova Programskog vijeća uključujući i one koji dolaze iz civilnog društva.  Otad se navedenoj odluci samo mijenjao naslov, odnosno mijenjali su se razlozi zbog kojih Latinice neće biti, no odluka, odnosno namjera upravljačkih tijela HRT-a je bila ista, Latinica ne smije ići.

To se događa bez obzira što je Latinica imala najveću gledanost na HTV-u ikada, bez obzira na prihod od marketinga emisije koji je za razliku od većine suludih projekata HTV-a uvijek za rezultat imao pozitivnu bilancu, bez obzira što Latinica skoro nikad nije izgubila tužbe za klevete, a navedene su bile redovite i bez obzira što je Latinica brand kakav se uspije izgraditi jednom u svakih 15ak godina.

Na kraju se odlučilo da Latinica mora ići uživo te ako to nije moguće onda je treba ukinuti. Moguće da je tako, no gospodo draga, Latinica nije ukinuta zbog toga što nije išla uživo, već zbog toga što je gđa Holverka Novak Srzić javno rekla da je želi ukinuti kako bi „sebi olakšala život“. Ukinuta je, zbog napada u Hrvatskom saboru (sjetimo se, predvodio ih je tadašnji predsjednik Hrvatskog Sabora Vladimir Šeks), ukinuta je jer je tražila istinu tamo gdje se drugi nisu usudili i jer je sukladno postulatima javnog medija obrađivala teme koje, zbog svoje bilo marginalnosti za demokratsku većinu bilo „opasnosti“, drugi mediji nisu htjeli obrađivati.

Danas su deklarativno svi za povrat Latinice, uključujući Predsjednika Republike, odnosno nitko nije javno protiv Latinice. No u kuloarima, u zadimljenim birtijama, političko obavještajne strukture redovito podsjećaju „nadređene“ na HTV-u i sva moguća tijela HRT-a da „Latinice ne smije biti“. Nije važno uz koje obrazloženje, nije važno uz koju formu i po kojem zakonu, uglavnom, ako navedeni misle zadržati svoje pozicije, Latinice ne smije biti.

I novi ravnatelj će biti ona ili onaj koji će održati ukinuće Latinice i učiniti je trajnom, ili bar dok Denis Latin ne umre, a oni koji prežive ne zaborave da je ikad i postojala.

 

Aleksandar Stanković    Aleksandar Stanković – maknuti ga pod hitno
 
Baveći se Latinicom, skrećemo si pažnju i sa drugih tema, a koje nam naša vrla politika i mafija nameću iz sata u sat. Novine bi se  u Lijepoj našoj trebale tiskati i četiri puta dnevno da bi sve afere i teme stale u dnevni broj. Dakle, drage moje sugrađanke i sugrađani, ukoliko nešto važno nije objavljeno, ne brinite, ne radi se o cenzuri već je stvar da više jednostavno nema mjesta u novinama.

Aleksandra Stankovića, pored redovitog spominjanja imena i porijekla kao razloga za ukidanje i kažnjavanje, kad to ne ide treba maknuti zbog gostiju koje dovodi ili zbog „poganog“ jezika kad javno progovori izvan emisije kojoj je urednik, a mogli bi ga maknuti jer širi klevete i laži u emisiji, dobro ne baš on, ali njegovi gosti sigurno.

Posljednji napad predsjednice Vlade RH, gđe Jadranke Kosor, zorno prikazuje kako se to treba raditi. Odmah po emisiji nazvati upravu V.D. Ravnatelja, članove programskog vijeća koji su pod kapom HDZ-a, V.D. glavnog i odgovornog urednika, te ostale koji će podržati „inicijativu“. Uz to obavezno najaviti tužbu za klevetu, da se onome što je objavljeno da dojam „neistine“, „laži i objeda“, te „politikanstva“.  Potom reći da tužbe za klevetu neće biti, ali pri tome ne navesti da je to iz razloga što nema osnova za tužbu, već zbog „milosti“ Predsjednice Vlade. Pri tome o „temi“, dakle etički, a moguće i zakonski upitno stečenom stanu više nećemo raspravljati već ćemo raspravljati o Aleksandru Stankoviću kao „neprijatelju države odnosno trajnom nezadovoljniku jer se samo on žali na stanje u državi“. Naravno, dok traje rasprava o svim mogućim i nemogućim gledištima na temu, zaboravljamo da je Aleksandar Stanković još uvijek pod sankcijom smanjenja plaće od 30% i to od rujna 2009, koju mu je izrekla Hloverka Novak Srzić zbog govora izrečenog pred Nacionalnim Vijećem za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije, a na poziv tog časnog Saborskog tijela. Zašto? Jer je govorio o „unutarnjim stvarima HTV-a“. Dakle, o tome nećemo pričati, jer to i nije neka tema. A nitko od dužnosnika sigurno neće nazvati ravnatelja, glavnog urednika ili članove Programskog vijeća i ostale, da se navedena nepravda i protuzakonito postupanje uprave HRT-a otkloni.

 

Domagoj Margetić   Zgazimo Margetića!
Foto: Mario Ćužić www.javno.com
 
Po objavi sudskog dokumenta, odnosno ispisa sms poruka s I-Phonea pokojnog Ive Pukanića na portalu Necenzurirano.com, EPH izdanja, odnosno njihova perjanica Jutarnji list obrušila se na sve koji su „omogućili da se objave transkripti koji su postali dijelom sudskog spisa, te samim tim i javni dokumenti“.

Posebice je važno skrenuti pažnju na dvije činjenice, članak na portalu Jutarnjeg kojem se u večernjim satima 23. 03. 2010. godine tri puta mijenjao naslov da bi na kraju završilo s „SMS podvala, odvjetnici podvalili sms poruke da zaštite ubojice“ te isti članak u tiskovnom izdanju u kojem se u podnaslovu kaže da je sutkinja „dala zeleno svjetlo da privatno dopisivanje postane javna stvar“.

Navedenim, Jutarnji implicira da netko objavom istine želi zaštititi „ubojice“. Prvo, urednici Jutarnjeg bi trebali znati da ubojice nisu ubojice do pravomoćnosti presude. Sjetimo se  da je Jutarnji ranije dijelio lekcije novinarima koji su se zalijetali i „osudili“ osobe prije dovršetka sudskog postupka. Drugo, ako istina štiti ubojice, što bi to moglo značiti? No, o tome doista ne treba raspravljati do pravomoćnosti sudske presude.

No činjenica da se objava istine, dakle nitko ne spori da je ispis SMS poruka istinit, naziva „podvalom“ je dno dna novinarstva i dno dna manipulacije javnim mnijenjem.

SMS poruke su vruća roba, ne zato što su privatne i pikantne, već iz razloga što je po njima DORH i USKOK već trebao započeti obradu dijela sadašnjih i bivših dužnosnika zbog korupcije i sumnji u kažnjiva djela.

Prema tim porukama jedan ministar smješta jednu osobu u studentski dom (zlouporaba položaja i ovlasti), državna tajnica dogovara „privatni sastanak s premijerom da nitko ne zna“, drugi ministar se poziva da „sanira RVG“ po naputku pokojnog Pukanića, a s ravnateljem SOA-e se dogovara nastavak „izvrsne“ suradnje, vjerojatno one u kojoj će Nacional objaviti tekst „Tajna Bosanca koji blati Hrvatsku“ koji je paraobavještajni dokument s privatnim podacima, na koje su fino nakalemljene lažne informacije i insinuacije, a te je privatne podatke mogla imati samo SOA, jer njima sam ih i dao.

Dakle, kad upozorimo na spregu kriminala i obavještajnih struktura u RH, onda Nacional i SOA zajedno idu maknuti „zlo“ pa se kreće sa serijom članaka. Kazneno ponašanje je i dogovor vlasnika Nacionala pokojnog Pukanića i vlasnika EPH oko cijena tiskovina. To je čuveno kartelsko udruživanje, koje je kažnjivo i po kojem su za poslovne subjekte u EU kazne strašne. Sramotno je da jedan drugom vode kadrovsku politiku. Koliko li je novinara stradalo navedenom kadrovskom politikom? Pita li se itko? No, kako očekivati da će DORH započeti istragu po navedenim SMS-ovima, kad je DORH na ti s pokojnim Pukanićem, te ga treba „očistiti“ od sumnji u kaznena djela da bi ovaj mogao dobiti vizu za Ameriku. Kako očekivati da će DORH pokrenuti bilo što kad tamo piše i da je novinar GM iznio hrpu dokumenata iz DORH-a, a znamo da je temeljem ZKP-a zabranjeno objavljivanje podataka iz istrage pod prijetnjom zatvora od 3 mjeseca. Dakle nikako. Stoga što nam drugo preostaje, nego da Domagoja Margetića zgazimo, odnosno da ga stavljanjem u kontekst „zaštite ubojica“ učinimo metom za sve potencijalne psihopate, paraobavještajni sustav i naravno mafiju. Stoga zgazimo Margetića jer je objavio istinu, a znamo da je objava istine uvijek u službi zaštite mafije i organiziranog kriminala. To je izgleda doktrina u javnom govoru koje se svi moramo držati.

 

Zajednički nazivnik „Strah od istine“
 

Za sva tri slučaja zajednički nazivnik je strah od istine. Jer očigledno istina smeta i boli. Napadaju se oni koji je iznose, a modeli su različiti, od ukidanja, preko sankcija, smanjenja plaće, opomena pred otkaz, do javnih napada tendencioznih naslova i namještanja novinara i drugih koji javno govore za metu luđacima i kriminalcima. E pa gospodo, svako po svojoj savjesti, no vremena u kojima ćemo šutjeti i čekati su prošla. Dakle, svaka vaša akcija će izazvati javnu reakciju, a činit ćemo i sve drugo da se oni koji su odgovorni za ovo stanje dovedu pred lice pravde.

 

kONFERENCIJA miki  I da, na kraju, idem se sad žaliti na ovo stanje u Delegaciju Europske komisije u Zagrebu. Dakle dok vi budete čitali, ja ću se žaliti, i pritiskati i  „cinkati“. Govorit ću istinu, pa udrite po meni iz svih oruđa, jer se meni ne da šutjeti i slijediti vaše licemjerne doktrine.

 

 
 
 
 
 
 
 
  Toliko od mene, a dalje svako po svojoj savjesti pa da bar znamo tko je na kojoj strani.
 
                                                                               Srdačan pozdrav,
 
                                                                               Munir Podumljak
                                                                               predsjednik udruge
                                                                      Partnerstvo za društveni razvoj  

 

 

 


««  nazad